89. Pisci na mreži
27. studenog (srijeda) 2019. u 17 sati: Igor Rončević
Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!
Gost 89. programa Pisci na mreži bit će Igor Rončević, „majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti“ (I. Župan). Ali pravi razlog njegova sudjelovanja u programu jest njegova poezija koja na začudan način „misli“ o onome što njegove slike kriju, jer riječ je o slikaru u prvom i svim drugim redovima. Ali o pjesniku je riječ, njegova je Pjesma 1. Mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Igorom Rončevićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Igorom Rončevićem, odnosno njegova poezija, slikarsko iskustvo i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove Igora Rončevića da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Linkovi
https://www.hrvatskiplus.org/utjeha_kaosa/igor_roncevic.html
http://mmsu.hr/wp-content/uploads/2018/02/Igor-Ron%C4%8Devi%C4%87.pdf
https://damartem.blogspot.com/2018/02/ustrajna-koloristicka-trazenja.html
https://hr.wikipedia.org/wiki/Igor_Rončević
Autorski dodaci
Igor Rončević, Pjesme 1, 2003.
Igor Rončević, Poezija, Q-2016.
Tekstovi
Ivica Župan, Majstor mirenja, spajanja i kombiniranja suprotnosti, 2012.
Ivica Župan, Eseji o I. Roncevicu, 1-2019
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
Imaginacija: od riječi do slike – od slike do riječi
Knjiga Pjesme 1 pjesnika i slikara Igora Rončevića proizlazi iz specifične radne (umjetničke) imaginacije kojom tekst postaje poprište različitih emocionalnih i vizualnih senzacija: naplavine sjećanja i trenuci kad se ugleda sve ono što je naizgled mirno (i mrtvo) ležalo ispred nas nerijetko su počeci njegovih pjesama. Riječi iz rječnika ili na panou, izgovorene u prolazu, povod su da on spremno (istodobno nježno i ironično) lovi ono što nastaje i nestaje u jednom trenutku ili u nekom prizoru (napuštanje gradova, dočekivanje kiše, razgovori sa sobom i s drugima...). Odnosi – golemo i malo, dolje i gore, zbrda zdola, natašte i nadohvat, dalje, drugdje i nadomak – nisu samo riječi pomagači u orijentaciji nego su u bitnom smislu pokretač njegove poezije. U običnostima stvari i događanja lirski subjekt otkriva druge veličine i daje nove koordinate obasipajući čitatelja brojnim referencama, aluzijama koje u njegovu tekstu pršte posebnim sjajem.
Pjesme 1nisu situirane u apstraktnim jezičnim igara nego su naseljene putovanjima i magistralama, gradovima, imenima prijatelja, slikara, planina – ali tajna je u pjesnikovoj doskočivosti onome što se ispred nas stere kao na filmu ili tekućoj vrpci. Igor Rončević senzibilan je lovac značenja koja su, mislili smo, odumrla. On ih, međutim, uzdiže s “konkretne zemlje” i gotovo svečano predaje u njihovoj novoj jednostavnosti:”riječima i linearnim galerijama u/ kojima si kao u snu uvijek kriv/ gdje trne jezik i gdje za knjigom/ posežeš rukama stvarnim kao ružna kuća”. Poezija Igora Rončevića nije usputna ilustracija njegovih slikarskih interesa, jer riječ je o iznimno zanimljivom i senzibilnom bavljenju jezikom i mogućnostima njegova kreiranja – i Pjesme 1 uzbudljiv su dokaz takve pjesničke strasti!
Miroslav Mićanović
Bilješka o autoru
Igor Rončević, rođen je 1951. u Zadru. Godine 1976. diplomirao je slikarstvo na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, u razdoblju od 1979. do 1981. suradnik je Majstorske radionice prof. Ljube Ivančića i prof. Nikole Reisera. U više navrata na studijskim je putovanjima u Italiji, Njemačkoj i SAD-u. Tijekom 1981/1982. boravi kao stipendist na Akademiji likovnih umjetnosti (Academie DesBeaux Arts) u Parizu. Rončević je ostvario pedesetak samostalnih te je sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Prvu veliku izložbu izvan Hrvatske ima 1990. u pariškoj Galerie d'artInternational. Godine 1988. izlaže na kairskom Biennalu, a 2007. sudjeluje na izložbi ContemporaryCroatianArt u New Delhiju u Indiji. Za svoj rad višestruko je nagrađivan, a među nagradama izdvajaju se Nagrada 7 sekretara SKOJ-a za slikarstvo, Nagrada 13. salona mladih, Nagrada za slikarstvo 1981. i Godišnja nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika 2001., a 2004. uručena mu je Republička nagrada za slikarstvo Vladimir Nazor. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Djela mu se nalaze u zbirkama svih najvažnijih domaćih muzeja i galerija, ali i u inozemnim kolekcijama. Rončević je iznimna osobnost hrvatskoga slikarstva druge polovice 20. stoljeća i njegov slikarski jezik čudesne polifoničnosti spada u ono najljepše i najvrednije što imamo u likovnoj umjetnosti. Svojim je stvaralaštvom proširio obzor suvremenog hrvatskog slikarstva i time učvrstio svoju poziciju osebujna i iznimno kultivirana slikara. Ovaj slikar izrazito kolorističkog ishodišta stvarao je svoj likovni izraz upravo na tim premisama produbljujući ga kroz intrigantne tematske cjeline uvijek novim likovnim vrijednostima. Njegovo slikarstvo nastaje u drugoj polovici 1970-ih, u doba postmoderne, za obrata u svijetu umjetnosti koji obnavlja zanimanje za klasične discipline i izglede slike. U to vrijeme u Italiji nastaje transavangarda, jedan od posljednjih likovnih stilova 20. stoljeća, koji je u hrvatskoj umjetnosti nazvan novom slikom. Glasoviti kurator AchileBonitaOliva teoretski je artikulirao taj stil i uključio je Rončevićeve radove u svoju knjigu Trans-AvantgardeInternational, Milano, 1982. Njegujući jedinstvenu morfologiju i mediteransku kolorističku ekspresiju, Rončević je uspio objediniti mnoga svjetska iskustva, prakticirati refleksiju medija u brojnim formalno i tematski raznolikim ciklusima, kojima se dokazao kao jedan od najvažnijih suvremenih hrvatskih slikara.
1995. s Vladom Martekom izdaje mapu grafika i pjesama Sjever-jug. Autor je predgovora u katalozima mlađih hrvatskih umjetnika. Poeziju objavljivao u više književnih časopisa (Kolo, Quorum, Republika, Glasje). Izvanredni je profesor na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. Objavio: Pjesme 1, 2003.
Važnije samostalne izložbe (izbor)
1976, 1981. Hvar, Galerija Na Bankete
1977. Zagreb, Galerija Vladimir Nazor
1979, 1984, 1995. Zadar, Gradska loža
1981. Zagreb, Studio Galerije Forum
1982. Le Touquet, Palais de l'Europe
1983. Koper, Galerija Meduza
1984. Zagreb, Studio Galerije suvremene umjetnosti
1985, 1994. Dubrovnik, Galerija Sebastijan
1988, 2004. Zadar, Galerija umjetnina; Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt
1989. Beograd, Galerija Sebastijan
1990. Paris, Galerie d'Art International
1992, 2000, 2011. Zagreb, Galerija Forum
1994. Zagreb, Galerija Karas; Šibenik, Galerija Sebastijan, Trag ruke
1995. Zagreb, Galerija Zvonimir, Zvukovi
1996. Zagreb, Galerija Miroslav Kraljević, Monokromi tijela
1997. Zagreb, Galerija Arterija, Skok s motkom
1998. Rijeka, Galerija Filodrammatica, Strahovi i kravate
2000. Velika Gorica, Galerija Galženica, nite libe nit sod
2001. Split, Galerija Ghetto, Tegovi
2002. Zagreb, Galerija Zona, Zvukovi; Nin, Sv. Križ, Pet slika
2003. Dubrovnik, Umjetnička galerija; Zagreb, Dom HDLU-a
2004. Zagreb, Moderna galerija, Studio „Josip Račić“, Nešto u nečemu
2005. Brugge, Gallery Libertas
2006. Zagreb, Galerija Zona, Stereo
2007. Nin, Galerija Višeslav, Barokna kuća; Osijek, Galerija Kazamat, Subtopija
2010. Erolzheim, Njemačka, De Coene Gallery
2011. Dubrovnik, Palača Sponza, Dulčićevi fragmenti; Split, Galerija umjetnina, Ciklus jedan na jedan; Osijek, Galerija Kazamat
2012. Virovitica, Gradski muzej
2014. Zadar, Gradska loža / Kneževa palača, Slike 1975. – 2012. (retrospektivni pregled); Biberach, Gallery Marc Decoene
2015. Split, Palača Milesi, Slike 1975. – 2012. (retrospektivni pregled); Split, Galerija Kula, Slike 2012.
2017. Jelsa, Galerija Kravata, Dulčićevi fragmenti
Važnije nagrade
1981. Zagreb, 13. salon mladih, Nagrada za slikarstvo
2001. Godišnja nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika
2004. Republička nagrada za slikarstvo Vladimir Nazor
2005. Odlikovan je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za doprinos u kulturi
