.jpg)
90. Pisci na mreži, 11. prosinca (srijeda) 2019. u 17 sati: Alen Brlek
Za sudjelovanje pratite POVEZNICU!
Gost 90. programa Pisci na mreži bit će Alen Brlek, autor čija knjiga i čije knjige karakterizira „bogata asocijativnost, enigmatična metaforika, kompleksna lirska sintaksa, angažirano propitivanje temelja svijeta u kojemu živimo. Tematsko-motivski prostor oblikuju pojmovi sloboda, ljubav, let, ritam, ptice, industrija, grad, mornari, mornarski čvorovi, plovidba, poezija, miris antidepresiva i sl. Pjesme su često kratke, eliptične, čitatelju je ostavljeno puno prostora za njihovo domišljanje i dopisivanje.“ (Krešimir Bagić). A mnogo toga se može još dodati, a mnogo toga saznat ćemo, vjerujemo, iz razgovora s autorom u programu Pisci na mreži.
Namjera nam je danas u razgovoru s Alenom Brlekom, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?
Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.
Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Alenom Brlekom, odnosno njegova poezija i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.
Molimo vas pročitajte ponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu tekstove o Alenu Brleku da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.
Linkovi na prikaze i kritike:
https://www.mvinfo.hr/clanak/alen-brlek-metakmorfoze
http://www.matica.hr/vijenac/550/zarezi-zagrade-i-crtice-u-akciji-24327/
https://www.booksa.hr/kolumne/kritike/alen-brlek-pratisina
Linkovi za informacije:
https://www.versopolis-poetry.com/poet/163/alen-brlek
https://hrvatskodrustvopisaca.hr/hr/clanstvo/clan/alen-brlek
Autorski dodaci
Alen Brlek, Metakmorfoze, izbor, 2015
Alen Brlek, Pratišine, izbor, 2017.
Alen Brlek, Sang, izbor, 2019.
Voditelji programa Pisci na mreži
Mirela Šikić-Barbaroša, AZOO
Miroslav Mićanović, AZOO
*****************
Kristina Špiranec
Potraga za svetim mjestom
Alen Brlek: Pratišina, Kontrast izdavaštvo, Beograd, 2017.
Ne uzmogneš li izdržati i jedne noći opet uzmeš pero,
majstore, budi razuman, ne bavi se proročanstvima.
Pokušaj zapisati imena zvijezda.
(Slavko Mihalić)
Rijetka su djela za koja stječemo dojam da je nad njima majstor uistinu bdio uz svijeću, da je svaki tekst pisao kao da mu je prvi, ali i posljednji. Upravo takav dojam ostavila je prva pjesnička knjiga Alena Brleka, zbirka Metakmorfoze koja je 2014. godine zasluženo dobila nagradu 'Na vrh jezika' za najbolji pjesnički rukopis.
Kao član najmlađe pjesničke generacije, Brlek je pokazao da je još uvijek moguće inovativno se poigravati jezično-stilskim formama, ali i organizirati pjesmu tako da svi njeni sadržajno-formalni elementi budu u potpunosti iskorišteni. Naime, njegova nova knjiga Pratišina (2017), koju objavljuje beogradska izdavačka kuća Kontrast, ostvaruje isti dojam kao i prvijenac, ali uz produbljenje – ulazimo u pjesnički svijet lirskoga kazivača kojemu je sve važno i sveto: "Učim se ulaziti kao da ulazim zadnji put" (Zaron).
Dakle, Brlek ide utabanim poetičkim putovima, iako se nova knjiga manje oslanja na ingenioznost i igru, a više na tankoćutnost, duboku doživljajnost i intuiciju, što je dobrodošlo kod pjesnika kojemu inače ne manjka promišljenosti i pomnoga rada na tekstu. Dok je prva knjiga u paratekstu posvećena zidarima slobode te je u svakome smislu potraživala slobodu (bivanja) u jeziku, Brlek u drugoj knjizi pravi lagani zaokret, okrećući se više obuhvaćanju kozmosa i pokušavajući naći tajne veze između različitih kozmičkih, intimnih i emotivnih procesa: "Zvijezde su jedina kuća / jednako živa i umiruća." Protagonist Brlekovih pjesama još uvijek traga za slobodom, no ovoga se puta sloboda pojavljuje u obliku odsutnosti svega suvišnoga te se kreće u potragu za mističnim stanjem, pratišinom. Pjesme stoga često donose raspoloženja koja nalikuju kakvomu meditativnom zanosu ili melankoličnom transu u kojemu je subjekt u potpunosti zaokupljen ritmičnošću i vezom neobičnih detalja.
Naime, Pratišina nije podijeljena u cikluse te se nalazimo u cjelovitome i homogenome pjesničkom svijetu, s onu stranu običnoga, banalnoga, potrošačkoga, suvišnoga i glupoga. Umjesto podjele na cikluse, funkciju razgraničenja, ali i povezivanja cjeline preuzima sedam pjesama koje nose isti naslov Portret, a njima se ujedno otvara i zatvara knjiga. U bezličnim opisima neobičnih prostora, poput tamnih šuma, hramova, polova ili nebodelta, tih sedam pjesama objavljuje ritualno stvaranje svijeta, povezujući različita vremena, prostore i likove. Njihova zvukovno-slikovna alkemija kao da potražuje spoznaju božanskoga, odnosno portret prapočela, boga/svemira.
Jasno je kako su navedene pjesme autoru posebno važne i one stilskom ujednačenošću te nadnaravnim scenografijama dobro odrađuju svoju funkciju u zbirci, no riječ je zapravo o najzahtjevnijim i najhermetičnijim pjesmama knjige, kao što može dati naslutiti treći Portret: "To su kupole. Duplje. Kaluplja. Peći. / To ondje su hramovi, kažu, u kojima se krug / otvorio u kruh i podušio svijet. Kažu nastale boje i prelilo, rodilo čovjeka / ondje, narilo u ruke i zlatilo u glas."
Navedeni stihovi lijepo dočaravaju Brlekovu poetiku, iako je s Portretima mladi autor već na pragu ulaska u posvemašnje zamućivanje teksta, te postoji blaga bojazan da će njegova hermetičnost ubuduće prestati biti prozračna. Zbog toga su efektnije i dugotrajnije ostale pjesme u zbirci, čak i one vrlo kratke, koje djeluju manje pretenciozno. Po svojoj specifičnoj suptilnosti i tankoćutnosti mogu se izdvojiti Opisivanje svakodnevnog ili Plavo (po dvije pjesme istoga naslova), ili pjesme Višnjik, Mostarske tiše te Ambedo.
Primjerice, Ambedo počinje stihovima "Treba učiniti nešto obično / kao pristati na zglob ponedjeljka, popiti čašu vode / preskočiti srce", a završava "Znati da nije pogrešno reći / - Volim." Naime, okrećući se ljubavi, koja se ponaša kao opna između kazivačeva svijeta i stvarnosti, kao tiha, istančana prisutnost, Brlek pjesmama daje spomenutu prozračnost, osvijetljenost i plavost – s druge strane crnila, ratovanja, gladovanja i logoreje ("Svi pomisle na rat / i netko kaže / nas neka boli, djeca nek se vole").
Kao što se može primijetiti, Brlek je treperavi ritam knjige uspješno postigao i ponavljanjem naslova više pjesama, ali i jezično-stilskih oblika. Također, zanimljivo je i kako se u ovome svijetu vrlo jasno izraženoga i osebujnoga pjesničkog glasa izbjegava govor iz prvog lica te Brlek vješto pribjegava konstrukcijama koje prikrivaju govornika, iako on ispunjava i preplavljuje svaki prostor (sličnim postupkom koristio se i Rilkeu čudesnim Devinskim elegijama). Može se to vidjeti u stihovima Neretve ("Neretva je, dani bez češlja, ulazak u zemlju / plitki dah. Miris je vatre, miris vlage u zraku, / meki novinski papir na otvorenoj rani kestena. (…) Neretva rastem") ili u stihovima iz pjesme Nešto ("Neki kljun iznutra, kucanje sata, žudnja / nešto je nešto crveno kao leći pored / i generirati toplinu"), koji su odličan primjer kako se može nadvladati dnevničko pisanje u prvom licu, a opet postići zanesenost, napetost i punina, što obično predstavlja najveći izazov mladim autorima.
Na kraju, to što je Brlekova knjiga izašla u Beogradu podosta govori o autentičnosti njegova pjesničkoga glasa koji je prepoznat i u regiji, ali i o stanju u našemu izdavaštvu. Ostavivši već dobro poznate jadikovke po strani (bitno je da je njegova knjiga ugledala svjetlo dana, a nadajmo se da ćemo je uskoro vidjeti i u našim knjižarama), završila bih citatom Krune Lokotara, koji sjajno opisuje Brlekovu poeziju: "Ništa njemu formalno nije sveto, a posvećenost poeziji je očita. No ne radi se tu samo o posvećenosti, radi se o tome da duboko poštuje ono o čemu pjeva, da mu je cijeli svijet zapravo svet."
Zaista, nalazimo se u pjesničkome prostoru u kojemu je svaka slika pomno odabrana i podešena, svaka pjesma ima svoju poziciju u tekstualnoj mandali Pratišine, sve je značajno i povezano: nedjeljno jutro, plavo, dječje japanke, glad, Hoffmann, Tesla, Michelangelo, bijeli sapote, kruh… Brlek kao da ide suprotno od struje, protiv manije potrošačkoga društva u kojoj se gubi svaki smisao, ali i protiv one Mihalićeve ironične, kao i simptomatične za dvadesetostoljetnu književnu i društvenu stvarnost: Majstore, ugasi svijeću.
https://www.booksa.hr/kolumne/kritike/alen-brlek-pratisina
*****************
Bilješka o autoru
Alen Brlek(1988, Zagreb), autor zbirki poezije Metakmorfoze (2015, Algoritam, nagrada Na vrh jezika), Pratišina (2017, Kontrast, Beograd) i Sang (2019, HDP).
Odrastao je u Istri (Rovinj i Pula), gdje je završio osnovnu i srednju školu. Trenutno živi u Dugom Selu. Uz Emila Andreisa, Darka Šeparovića (koji su započeli projekt) i Luciju Butković radi na projektu Zaron, koji nastoji spojiti eksperimentalnu glazbu i poeziju u raznim prostorima i atmosferama. Dio je europske platforme za pjesnike/inje Versopolis. Pjesme su mu prevođene na engleski, slovenski, albanski i ukrajinski.
Bilješka o autoru
Alen Brlek (1988, Zagreb), autor zbirki poezije Metakmorfoze (2015, Algoritam, nagrada Na vrh jezika), Pratišina (2017, Kontrast, Beograd) i Sang (2019, HDP).
Odrastao je u Istri (Rovinj i Pula), gdje je završio osnovnu i srednju školu. Trenutno živi u Dugom Selu. Uz Emila Andreisa, Darka Šeparovića (koji su započeli projekt) i Luciju Butković radi na projektu Zaron, koji nastoji spojiti ekpserimentalnu glazbu i poeziju u raznim prostorima i atmosferama. Dio je europske platforme za pjesnike/inje Versopolis. Pjesme su mu prevođene na engleski, slovenski, albanski i ukrajinski.
