Pisci na mreži - 25. svibnja 2016.  u 17,30 Neven Ušumović 

Voditelji programa : Mirela Šikić-Barbaroša i Miroslav Mićanović, AZOO

 

Poveznica na snimku

 

 

Gost 55. programa Pisci na mreži je Neven Ušumović, pisac i prevoditelj, autor kod kojeg se ne zna „kad se iz stvarnosti prelazi u fikciju, ali sve su to prameni fikcije, u nejasnim odnosima s našim životima, nošenima preko raznih granica koje netom nestaju, pa nastaju na drugim, neočekivanim mjestima. Granice u prostoru ili vremenu: državnih tvorevina, jezičnih varijanti, vremenskih perioda, razdijeljenih raznim ratovima, 'prvim', 'drugim' i 'ovim zadnjim'. A na svakoj granici se završava jedna priča. I počinje nova.“ (Ladányi).

Namjeranam je danas u razgovoru s Nevenom Ušumovićem, a u idućim virtualnim susretima i s drugim hrvatskim autorima, autoricama, saznati: tko su oni, kako, zašto i za koga pišu? Željeli bismo s našim gostima na mreži, s hrvatskim piscima (različitih generacija, poetika, zanimanja…) i s vama – prisutnim učenicima i nastavnicima, sa sudionicima na udaljenim mjestima – ući u njihove radionice, proći labirintima njihovih književnih tekstova, dobiti pouzdaniji uvid kako i gdje žive, što čitaju, što im je važno u procesu pisanja, što misle o novim tehnologijama i mogućnostima komuniciranja s drugima, koji su njihovi uzori i životni izbori?

Ukratko: htjeli bismo izravno, u razgovoru, različitim pitanjima i novim, drukčijim odgovorima, učiniti složenu mrežu hrvatske književnosti (kulture) dostupnom i preglednom za čitanje, kretanje, stjecanje različitih iskustava i za uživanje. Želimo saznati kako čitati hrvatske pisce i njihove tekstove, želimo ih upoznati i učiniti vlastito vrijeme važnijim i boljim nego što nam se, nerijetko, čini da ono jest.

Vjerujemo da su za ovu priliku razgovor s Nevenom Ušumovićem, odnosno njegovi tekstovi i njegov nama ispričani život, više nego dobar i uzbudljiv izbor.

Molimo vas pročitajteponuđene tekstove, potražite u knjižnici i na internetu knjige i tekstove Nevena Ušumovića da biste saznali više od onoga što sada znate o njemu. Čitajte, pitajte i sudjelujte s nama. Izbor glazbe, fotografija, scene iz filmove, ilustracije, ako ih bude, također su dio onoga što nam želi reći o sebi.

 

Dodaci

 

Autorski tekstovi

 

N. Ušumović, 7 mladih, izbor, 1997.

N. Ušumović, Ekskurzija, ulomak, 2001

N. Ušumović, Makovo zrno, 2009.

N. Ušumović, U stočnom vagonu, 2014.

 

Linkovi – elektroničke knjige (Južne životinje, Naizgled)

 István Ladányi: http://www.kriticnamasa.com/item.php?id=190

Vladimir Arsenić: http://www.e-novine.com/kultura/kultura-knjige/63668-granicama-ljubavi.html

Saša Ćirić: http://www.elektrobeton.net/anticement/istarski-bluz/

Teofil Pančić: http://www.vreme.com/cms/view.php?id=850957

 

Bilješka o autorici

 

Neven Ušumović, pisac i prevoditelj. Rođen 1972. godine u Zagrebu. Odrastao u Subotici (Srbija). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao filozofiju, komparativnu književnost i hungarologiju, studirao turkologiju. Živi na relaciji Kopar–Umag. Ravnatelj Gradske knjižnice Umag. S mađarskog prevodio Ádáma Bodora, Bélu Hamvasa, Ferenca Molnára i Pétera Esterházyja. Zajedno sa Stjepanom Lukačem i Jolán Mann uredio antologiju suvremene mađarske kratke priče Zastrašivanje strašila (2001).

Objavio: 7 mladih (priče, Zagreb, 1997); Ekskurzija : roman kratkog daha (Zagreb, 2001); Makovo zrno (priče, Zagreb, 2009); Rajske ptice (priče, Zagreb, 2012). Izabrane priče objavljene su mu pod nazivom U stočnom vagonu (Beograd, 2014). Prevođen je na engleski, njemački, španjolski, talijanski, mađarski i slovenski jezik.

Uvršten je u američke antologije Best European Fiction (ur. Aleksandar Hemon, Dalkey Archive Press, 2010) i Zagreb Noir (ur. Ivan Sršen, Akashic Books, 2015).

 

 

Jagna Pogačnik

Makovo zrno

 

Mjesto Nevena Ušumovića (1972) na našoj proznoj sceni poprilično je usamljeno; onih tisuću proznih cvjetova na koje se rado pozivamo jednostavno ne isprepleće svoje korijenje s ovim pripovjedačem, a i vodu crpi iz posve drugog izvora. Ova «cvjetna» metaforika imala je za cilj reći kako je agilni umaški knjižničar (koji pamti i zagrebačke i subotičke adrese), autor zbirke priča 7 mladih i romana Ekskurzija, poprilično izmješten iz recentnog konteksta, ali je njegova proza kojom se javlja povremeno i nakon dugačkih pauza, itekako važna i referentna točka.

Spoj postmodernističkih strategija i stvarnosnih tema bio je karakterističan za njegov «roman kratkog daha», a takav se dah prelio i u novu zbirku priča u kojoj se, također, uspostavlja zanimljiv i znakovit dijalog s jednim od prvih mađarskih modernista, Subotičanom Gézom Csáthom, prozaikom s prijelaza onih prošlih stoljeća.

Kao vrsni prevoditelj s mađarskog jezika, Ušumović priče gradi na podlozi Scáthovih motiva, ali prije svega ispisuje originalnu subotičku kroniku s početka devedesetih. 'Stvarnosne' teme ulaze u njegove priče suptilno i nenasilno, ali su i kao takve vrlo jasno prisutne, a kroz devet priča u kojima se pojavljuje čitava galerija likova (u rasponu od Japanaca koji su se vlastitom voljom privremeno naselili u Subotici do starice koju komunistička vlast rješava 'tereta' naslijeđene tvornice), uobličava se mračna i sugestivna slika grada u vojvođanskoj ravnici, melankolična baš onoliko koliko je to znakovito za krajolik, ali i konkretno vrijeme nedavne prošlosti.

Ušumovićeva zbirka Makovo zrno u cjelini djeluje kao raspršeni i fragmentarni roman u kojem se izmjenjuju pripovjedne perspektive i glasovi, pojavljuju likovi neshvaćenih umjetnika koji umiru u bijedi ili si 'pripomažu' opijumom, gotovo kao izmješteni iz nekih prošlih (Csáthovih) stoljeća i poetika, čija je sumaglica života ispresijecana rezovima konkretne, nasilne zbilje s početka devedesetih.

Ušumovićevi likovi odlaze, odlazili su ili sanjaju odlazak iz vojvođanskog gradića (često je željena ili isprobana destinacija, kao i kod samog autora upravo Zagreb), a u međuvremenu koje je trenutno njihov život suočavaju se s nesretnim brakovima, izolacijom zemlje, pronađenim kostima ubijenih u vlastitom vrtu, sudbinom imigranata ili pak vlastitom probuđenom seksualnošću.

Koliko Ušumovićeve priče prilaze svim tim temama iz drugog kuta, bez ikakve objašnjavalačke gestualnosti, svjedoči jedna od najboljih u knjizi «U stočnom vagonu» u kojoj se isprepleću motivi holokausta, odrastanja bez roditelja, erotskog buđenja, pa i svojevrsne ekološke osviještenosti. Čak i tema kao što je stradanje Židova u 2. svjetskom ratu (dodirnuta i u priči «29 novembar») kod ovog je pripovjedača svedena na veliku životnu, pa i literarnu istinu – manje je više.

Ušumovićeve priče u kojima se vješto, gotovo konceptualno nadopisuju stilske epohe, a simbolističke i ekspresionističke slike nadopunjuju onim realističkim, u stalnom su dijalogu s prošlošću – dijelom je taj dijalog usko literaran, a dijelom vrlo 'stvarnosan', kao u slučajevima kad se kao tema pojavi izgubljena urbanost i alternativnost grada ili pak znakovito ubaci autentičan bunjevački govor.

Ušumovićeva zbirka po treći put prezentira ovoga autora kao vrsnog stilista, sklonog formalnim, ali i tematskim poigravanjima, čija je svaka knjiga rezultat promišljanja i zaokruženog koncepta, kao i dokaz da literatura još uvijek može nastajati iz literature. Nakon Makovog zrna ipak još uvijek ostaje dojam kako ovaj pisac može još više i svakako češće.

 

(skupovi): gatherings, meetings, sets

(avangard): avanarda


(avangarda): advance guard, advant-garde, avangard, avantgarda, avantgarde, Avant-garde, the Avant-Garde